Kako pisati blog i biti mama

Jedno od najčešćih pitanja koje dobivam u zadnje vrijeme je ono ‘Kako uspijevam pisati blog i biti mama’. Zato danas kratko pišem o tome kako ja spajam ove dvije uloge i što me to još uvijek drži u online svijetu.

Mnogi od vas vjerojatno ne znaju, no ja sam uz blog i stalno zaposlena te trenutno koristim roditeljski dopust za drugih šest mjeseci djetetovog života. Na stalni posao bih se trebala vratiti nekoliko dana prije Noinog prvog rođendana. Blog je moj drugi posao preko kojeg se uspijevam kreativno izraziti.

Jako cijenim svoje slobodno vrijeme i uvijek gledam da ga kvalitetno iskoristim (ovaj stav zapravo imam tek otkako sam mama), zato dok bih prije izabrala sjesti pred televizor, danas najčešće biram napraviti nešto za sebe ili za blog. Cijenim i sebe kao osobu koja ima svoje ja i koja može imati nekoliko životnih uloga (ovaj stav dođe s godinama). Gledala sam neke žene kako su to svoje ja izgubile otkako su postale mame i znala sam da ne želim biti poput tih žena. Nisam se bojala za sebe i znala sam da ću dati sve od sebe da budem sretna mama i sretna žena. Sretna sam i da se stvorila zajednica supermama koje promoviraju upravo to, da mama može sve. Noa je jedno dugo željeno dijete i to što sam mama ispunjava me od jutra do sutra i zato jednako uživam u svoje obje uloge, onoj da sam aktivna blogerica i ovoj da sam u isto vrijeme mama od 0-24 h.

Idemo redom:

  1. Volja –  izreka koja će vam sve objasniti zašto je volja na broju jedan: “Volja je naša najveća snaga”. Ja imam volje, a kad imam volje nađem i vremena, ako ga ne pronalazim, stvorim ga. Pitate se kako stvoriti vrijeme? Mi imamo sreću da živimo u malom gradu, jedna baka živi kuću pored nas, a druga je udaljena svega 5 km. Obje bake su doma, ne rade i na našu sreću gotovo su uvijek na raspolaganju da pričuvaju Nou. Zbog baka mi je lako organizirati vrijeme kada ću raditi za blog. Moram spomenuti i najboljeg muža na svijetu, Vladimira, koji Nou sa sobom vodi svugdje, npr. sada su na kavi, a ja sam doma i pišem ovaj tekst.
  2. Pišem o ljubavi – moj blog je moja ljubav. Vrlo je jednostavno, ovdje pišem o temama koje me zanimaju, ovdje prenosim svoja iskustva, recepte, priče i savjete i pišem o onome što me raduje. Nije se desilo da me pomisao na blog i pisanje novog posta otjerala u depresiju, već baš suprotno, stavila mi je osmijeh na lice.
  3. Klijenti – moji suradnici i prijatelji ovog bloga koji mi vjeruju i zbog kojih je ovaj blog također živ. Nisam uvijek zarađivala od bloga, bilo je dana kada sam htjela isprobati neki recept i kada mi je 250 g maslaca bilo preskupo. Danas od bloga uspijevam zaraditi neke novce, od tih novaca uspijem kupiti namirnice bez susprezanja, isprobati recept nekoliko puta, uspijem uložiti u opremu, platiti hosting, kupiti novu temu za blog i igrati se svim tim sitnim stvarima koje čine jedan, mogu reći, uspješan blog.
  4. Ideje – osoba sam koja inspiraciju pronalazi na svakakvim mjestima, u glavi imam materijala da blogam barem još četiri godine. Mene raduje prenošenje tih ideja vama, da se vi inspirirate i da stvarate dalje svoje.
  5. Život nije stao – ovo je mantra o kojom sam kratko pisala u uvodu teksta gore i to je ono što ja osjećam unutra u sebi. Ja spadam u onu vrstu mama koje su rođenjem djeteta dobile još više elana za ići naprijed. Uvidjela sam koliko je život kratak da bismo stajali na mjestu ili da bismo gubili vrijeme na nebitne ljude ili nebitne stvari ili nebitne situacije.

Na ovom svijetu postoji toliko toga prekrasnog za otkrivanje, a ja imam najbolje životne suputnike, muža i sina.

Share this

Pin

13 komentara

  1. ivana

    Bravo sanjo, dijete nikad nije kočnica za nesto drugo. Svako Dijete je blagoslov i daje jos vise ideja,snova i elana u životu. Samo pozitivno.

  2. Tihana

    Lako je pričati da si super mama i da možeš sve kada ti ima netko pričuvati dijete makar na 5 minuta. Probaj bilo što od toga kad si sama i kad ti muž radi od jutra do sutra da imate od čega preživjeti pa onda pričaj da nisi izgubila samu sebe. i uz najveću volju i uz najveću ljubav prema blogu Misliš da ja ne bih htjela to o čemu ti pričaš, misliš da druge mame ne bih htjele? Halllo, zbog takvih koje pričaju uzimajući jedino svoj način i uvjete života u obzir drugima nabijaju komplekse da ako želiš možeš sve. ne možeš i točka.

    • Tihana, mislim da sanja ovim tekstom nikome nije htjela nabiti komplekse, nego je jednostavno dala odgovor na pitanje koje sve zanima. Evo, i ja sam mama koja bloga (doduše, ne zarađujem, ali trudim se jer su pisanje i organizacija moja veeelika ljubav).
      Kći je sa mnom doslovno od 0-24 (imam društvo i na wc-u 😂) jer suprug puno radi + renoviramo kuću; blogam kad ona cica ili spava. 😁 po kući uz malo organizacije, jel, stignem sve obaviti. Eto, pokušaj barem neko vrijeme u danu odvojiti za sebe i svoje hobije, znam da je teško, ali mame moraju i na sebe malo misliti. 😊

      • Petra, hvala ti 🙂 Upravo tako, nema ovdje nikakvih kompleksa, ovo je samo općenito prenošenje vlastitog iskustva. Za mene popiti kavu u miru znači i to da u isto vrijeme sjedim za laptopom i radim, pišem članak, odgovaram na mailove ili evo na komentare, svatko ima pojam što je za njega mir i što ga ispunjava. Netko čita knjigu, netko pije kavu i jednostavno gleda u zid i sabire misli (mislim da je ovo čak najčešće među nama mamama :D). Sve u svemu uvijek dođe na to da imamo vremena za sebe u bilo kojem smislu – 15 minuta u danu ili sat vremena, a sve smo svjesne toga koliko jedna mama može napraviti u 15 minuta. Tihana je pronašla vremena ostaviti ružni komentar na moj post što mi je žao, jer ga je mogla shvatiti skroooooz drugačije.

    • Bok Tihana 🙂 Mislim da si krivo shvatila članak. Članak je nastao kao odgovor na pitanje kako ja uspijevam, a ne kako neki drugi uspijevaju ili kako bi neke mame trebale i slično. Također sam sama obično do 17-18 h poslijepodne jer i moj muž radi, baka Nou pričuva oko sat vremena dnevno. Također, znam da nisu sva djeca ista, neka zahtijevaju više pažnje, neka manje, nekima mama ne može okrenuti leđa da ne plače, ja ovdje pišem o sebi i svom djetetu. Također, znam neke mame koje su blog pokrenule tek kada su dobile dijete, baš onda kada su imale najmanje vremena što puno govori o njihovoj volji, pišu kad stignu, rade kad stignu, nema ovdje nikakvih kompleksa, no isto tako ne znam kakve su njihove bebe. Ja također uz Nou izbacim recept ili novi članak svakih 2 tjedna možda i meni je to u redu, neke mame uspiju uz dijete jednom ili dva puta tjedno, ja eto ne stignem, no to ne shvaćam na taj način da sam ja zato manje dobra blogerica ili mama. Bit ću supermama i kad neću objaviti ništa na blogu 2 mjeseca jer eto tako se ja osjećam 🙂 Mislim da bi se i ti trebala osjećati kao supermama jer uspijevaš sve sama, a vjerujem da i tvoje dijete misli kako si najbolja mama na svijetu 🙂 <3

  3. Andrea

    Lijepo🌸

    – uz dijete ILi Bez njega žena može sve KADA je sretna i ima volje.

  4. Ja PISEm BLOg VEc PET SESt GODINa i POCELa SAm Ga PISATi KAd SAm VEc BILa MAMa a ONDa SMo ZAJEDNo PROSLi i JEDNu NEUSPJULu TRUDNOCu Pa ONDa JEDNu RIZICNu KOJu SAm SKORo CIJELu PRELEZALa. SAd SAm DAKLe DVOSTRUKa MAMa a POMOCi NEMAm Ni Od KOGa SEm Od MUZa KOJi Je DODUSe Tu POSLIJe RADNIg VREMENa. MEDJUTIm Mi UVIJEk SETAMo SKUPa TAKo Da NEMa PERIODa u TOKu DANa KAd SAm Ja SAMa KUCi. Na BLOGu Su SAMo JELa KOJa SPREMAm Za NAs a SVi Su Se VEc NAVIKLi Da CEKAJu Sa POCETKOm JELa DOk Ja SLIKAm. ZBOg SVEGa TOGa BLOg IZGLEDa NEKAKo AMATERSKi u ODNOSu Na SANJIn ALi TAKAv Je Od STARTa i MENi Je To Ok. JOs SAMo Da NAPOMENEm Da Od BLOGa NISAm Do SAd ZARADILa Ni CENt a SVu OPREMu KOJu KORISTIm SAm DOBILa Od MUZa Na POKLOn Za RODJENDANe i GODISNJICe. ETo Ja USPIJEVAm i BEz POMOCi DAKLe MOZe Se i TAKo.

    • Hej Irena, hvala ti na komentaru i lijepom i pozitivnom primjeru 🙂 I moj muž je doma nakon radnog vremena, oko 17, nekad 18 h popodne i onda kad se on igra s Noom ja uspijem rješiti zaostatke od dana. Šetnje s bebanom i meni baš dobro dođu jer se u njima znam sabrati, uzeti si mir za razmišljanje, stvaranje plana ili pak za jednostavno blejanje u prazno ako mi to tog dana treba 😀 Vjerujem da znaš o čemu pričam..Što se tiče bloga mogu ti reći da ne izgleda amaterski, baš je lijep i to je jedna super online teka s receptima koja će tu ostati zauvijek. Ova moja tema i izgled što je sada, to smo naprimjer slagali nekih 10 dana po malo, kako bismo našli vremena, najčešće kasno navečer dok bi trebali spavati.. Ja naprimjer opremu kupujem na rate, jer isto ne zarađujem toliko da ju mogu kupiti gotovinom.. odlično je što imaš muža koji te podržava i ulaže u tvoj blog, to je itekako odličan elan da radiš dalje 🙂 ne znam kakvo je stanje kod vas, ovdje tvrtke dosta rade s blogerima, prepoznali su potencijal pa zapravo mislim da jedno 70% blogera s nekim surađuje, dok naprimjer kad sam ja krenula u bloganje dvije godine sam isto blogala bez da sam stvorila neke suradnje.. onda su se nekako počela otvarati vrata <3

  5. KOMENTAr Je SAv PUn GRESAKa JEr SAm Ga PISALa Sa MOBILNOg

  6. Drago mi je da sam naletila na ovaj post! Ja sam također započela svoj gastro blog kad mi je sin imao 4 mjeseca i mogu reći da se uz organizaciju i VOLJU sve stigne! Moj sin je samnom kad kuham, kad fotkam, kad spremam, kad spavam. Što se tiče bloga nekad stignem više, nekad manje, no moja želja za kuhanjem i vođenjem bloga je dosta jaka pa smo svi tome nekako prilagodiLi navike i život! 🙂

    • Odmah trčim škicnuti blog 🙂
      Upravo tako, koliko puta sam ga samo jednom rukom držala, drugom fotkala, pa bi bio u krilu pa u pola seta ga hrani.. ali meni to ništa nij estresno, nije život stvoren da sve radimo u miru 🙂

Leave a Comment