Vraćamo se Istri već treću godinu za redom – jer tamo je poseban zrak, tamo se mi osjećamo kao doma. Priroda kao da je malo zelenija nego kod nas i more je najljepše plave boje. Čak nam se i nebo čini plavije kao i naše oči sjajnije, jer smo sretni što smo tamo.
Još smo prošle godine zaključili kako ne bi bila loša ideja da ljetni godišnji razlomimo na više vikend putovanja i obiđemo mjesta koja su nam na wish listi ili već usput kroz godinu vidimo gdje će nas put navesti.
Zadnjih par godina na blogu sam spominjala ‘Dane istarskih šparuga‘ – predstavljala sam vam tu manifestaciju kroz recepte i neke priče. Ove godine smo se odlučili obiteljski zaputiti u Umag i obići neke restorane te po prvi put u životu probati divlje šparoge. Razlomili smo taj ljetni godišnji i otišli na more van sezone.
Znala sam tu i tamo pročitati kako je to odlično – ali tek sada kada sam to i doživjela mogu potvrditi kako je ovo bila jedna od boljih odluka ikada. Šteta jedino što je trajalo 3 nepuna dana, ali vrijedilo je, napunili smo baterije do sljedećeg vikend puta.
Osjetili smo kako Istra diše u proljeće. Kako dišu ljudi, kako izgledaju plaže u svom punom sjaju. More koje zapljuskuje pusti kamen s tek pokojim kupačem koji lovi prvo sunce. Povjetarac koji stalno pirka i daje ti da dišeš i po najvećem suncu.
Smjestili smo se u preuređeni Hotel Sol Sipar koji je odmah pored mora tako da smo svjež morski zrak udisali tijekom cijelog boravka. Ovo mi je bilo posebno drago zbog Noe i njegovog zdravlja. Njegovo prvo svjesno doživljavanje mora i moćenje nogica u slanu vodu koja pomalo i hladi nemjerljivo je s bilo čim drugim. Kroz njegov iskren osmijeh koji je pokazivao sreću da bi u jednom trenu mogao iskočiti iz vlastite kože pokazao mi je koliko je malo potrebno da se osjećamo živima i da zgrabimo sve ono što nam se pruža.
More pored hotela iskoristili smo maksimalno.
Kako smo ipak došli zbog šparoga – po preporuci vas čitatelja posjetili smo Konobu Morgan u Brtonigli i Stari Podrum u Momjanu. Mogu samo reći da smo izabrali dva odlična restorana s vrhunskom hranom, family friendly ambijentom i prirodnim okruženjem koje oduzima dah.
Konoba Morgan mi se svidjela zbog svog pristupa hrani. Veliku pozornost posvećuju hrani koja dolazi iz okolice i kuhaju samo ona jela koja su kuhala i njihove none pa je za mene koja nisam odrasla na istarskoj kuhinji ovo bilo dovoljno da se odlučim da ručamo tamo.
Tamo sam ujedno jela najbolji rižoto od šparoga na svijetu. Ambijent je također lijep, imaju i travnati dio s foteljama gdje se možete zavaliti dok čekate sljedeći slijed, pojesti desert ili se jednostavno izvaliti i uživati u čaši vina. Do restorana dolazite uzbrdo makadamom kroz vinograde i na blagom brdašcu nalazi se konoba s velikom terasom i pogledom na unutrašnjost Istre.
“Jedina tajna za rižoto je dobar temeljac i strpljenje kod miješanja kako bi riža bila kremasta. Inače koristim carnaroli rižu koju prvo volim kratko popržiti na maslacu, a zatim ju lagano i postepeno zalijevam temeljcem.U ovom slučaju šparuge sam posebno spremila u drugoj tavi. Na maslinovom ulju sam popržila sitno nasjeckani mladi luk i malo pancete, zatim sam dodala šparuge i kratko kuhala u tavi, njima ne treba puno.Kada je rižoto na pola kuhan (oko 10 minuta) – dodam gotove šparuge i dalje zalijevam temeljcem i miješam. Pri kraju dodam malo parmezana, maknem sa vatre, poklopim i pustim da odstoji 2 minute. Treba paziti da temeljac, bio od povrća ili mesni (ovisi koji rižoto radite), ne bude preslan, jer u rižotu sa šparugama već imate pancetu koja je slana i morate uvijek računati na sir koji ćete dodati na kraju.”Ana Morgan
Kod Starog Podruma u Momjanu je ista stvar – priroda očarava, kao i hrana. Restoran je poseban, simpatičan i šarmantan. Ima svoje dvorište, također s foteljama i travnatim dijelom. Kako je bilo još djece koja su se bila udomaćila pa su bosa trčala po travi i mi smo se udomaćili pa smo Noi priuštili taj gušt da i on svoje nogice, osim u moru, prošeta i po travi. Kad ste malo dijete nema ljepšeg osjećaja nego na topao proljetni ili ljetni dan prošetati bos i kad te mama i tata puste da i ti doživiš kraj na svoj način.
Kako je restoran smješten u dolini rijeke Arglie pa kada ste u dvorištu u svakom trenutku čujete žubor malih slapova. Tako da nakon što smo pojeli ručak, desert smo odlučili pojesti vani uz šuškanje rijeke i još jednu čašu momjanskog muškata.
Znam da se vraćamo opet.
Kada naša Slavonija postane prevruća vraćamo se na povjetarac sjeverozapadne Istre.
