Neradni četvrtak iskoristili smo za izlet, ali ovog puta po našoj županiji. Odlučila sam vam malo kroz travel priče na blogu donijeti i neke dragulje koji se kriju oko mene, oko mjesta gdje živim, da upoznate malo i ovaj moj kraj.
Zaputili smo se na Križnicu, kažem na, a ne u, jer kako kažu ovo je jedini panonski otok kojeg je davno oblikovala rijeka Drava sa svojim meandrima.
Poseban je po svom obliku cvijeta gdje se je Drava račvala i napravila stari i novi tok. Danas je dobar dio starog toka rijeke Drave presušio, dok novi tok i dalje teče. Zanimljivost je ta što rijeka Drava od izvora u južnom Tirolu do ušča u Dunav nigdje ne mijenja tok kao ovdje na Križnici. Prkosna Drava nije slušala administrativne podjele, niti poštivala mađarske i hrvatske zemljišne knjige, već je radila po svome. Tako danas mađarsko-hrvatska granica često presijeca samu rijeku pa kada plovite Dravom, čas ste u Hrvatskoj, čas u Mađarskoj.
Križnica je mjesto koje je daleko od svega – ima tek stotinjak stanovnika, tamo nema interneta, samo čista priroda, polja i tek poneka kuća ili vikendica. Puno malih molova, dokova, životinja i kutaka koji pružaju odmor.
Savršena je za bicikliste zbog svojih staza, pitoreskna je i posebna.
Na nju možete doći samo sa skelom ili preko visećeg mosta koji je dug oko 250 metara. Most je napravljen davne 1968., a njegov autor je Matej Meštrić iz Zagreba, koji je autor i vukovarskog vodotornja. Sredinom devedesetih most je obnovljen, a koristi se svo to vrijeme.
Kako skela ne vozi po noći, kao ni po niskom i visokom vodostaju ili kad se Drava zaledi, sve se prebacuje baš tim mostom: ljudi, osobna prtljaga, poljoprivredni proizvodi i tako jednostavno svijet tamo funkiconira. Odsječena od svega – posebna baš po tome što ne možete uvijek doći do nje.
Vikendaši zato često znaju imati auto na Križnici, parkiran u starim drvenim garažama. Pješke bi prešli most i sjeli u auto, najčešće onaj bez tablica koji služi samo za po otoku.
Ono na što je ovaj kraj ponosan je to što je Križnica 2008. godine ušla u program preventivne zaštite regionalnog parka Križnica, a danas se nalazi u sastavu Regionalnog parka Mura-Drava te Prekograničnog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav proglašenog od strane UNESCO-a.
Na dijelu kada ju prijeđete dočekuje vas uređeno izletište: plaža sa sitnim pijeskom, teren za odbojku na pijesku, dječje igralište, roštilji, stolovi i klupe. Cesta dalje nastavlja do središta Križnice, u dužini od oko četiri kilometra, stisnuta između same rijeke i granice kojoj se ponekad približava na manje od 50 metara.
Nakon igre na plaži zaputili smo se u vožnju tom krivudavom cestom gdje postoje dva restorana, jedan od njih je Dravska Iža, a skoro kilometar dalje sakrivena je Ribička klet. Sa zelenim dvorištem, ljuljačkama, trampolinom i pogledom na stari tok Drave. Domaćica Mira koja dočekuje sve svoje goste pokazuje mi svoju salatu koju jedva drži jednom rukom, tu je i svježe ulovljena riba iz Drave koju imate na biranje – smuđ, šaran.. što god volite. Osim plate možete naručiti i fiš paprikaš ili ako imate vremena isprobati šarana na rašljama.
Od deserata ovdje obavezno probajte domaću zlevanku za prste polizati ili štrudlu s domaćim korama.
Lijepo je maknuti se ovdje gdje svijet kao da je stao, gdje priroda priča, a mi samo trebamo slušati i punih baterija se vratiti u grad.
Predivan dan iza nas!
