Međimurski ceker

Oko nas postoje doista divne priče koje ljudi rade i grade, samo ih trebamo otkriti, pronaći u njima inspiraciju i vidjeti čudo i čaroliju.

Čitajući i znajući kako je krenula njihova priča s Međimurskim cekerom, vozeći se uz brijeg uskim cesticama zamišljala sam njih dvoje s vizijom, idejom i kako su im sigurno svi govorili da su malo ludi i šašavi ako misle da će ljudi iz cijeloga svijeta dolaziti na jedan Klarin brijeg radi odmora u šumi i shvatila sam da je svaka dobra ideja i sanjan san na početku zapravo pomalo lud.

Tako su Nina i Zlatko iz svojeg vinograda gledali ovu kuću koja je tada bila napuštena, kažu da ih je zvala, sama kuća, toplina, okoliš, sve ih je to privuklo i tako su došli na ideju o kući za odmor. Mi smo tamo proveli dva dana, rezervirali smo termin još prije 2 mjeseca i odlučili se inspirirati ovakvom pričom te napuniti baterije uz cvrkut ptica, žubor vode i vjetar koji šuška kroz šumu oko kuće.

Netaknuti pojas zelene šume gdje srne bezbrižno šeću kroz dvorište, mirisi i obrisi lokalnog života ovdje se isprepliću s povjetarcem koji nosi zvuk ravnoteže prirode – tako su oni to nekako opisali i mene su dobili.

Ukoliko živite u stanu ili u manjoj kući bez dvorišta i okućnice Međimurski ceker je onda svakako za vas, a koliko je savršen za samce, toliko je savršen i za obitelji s djecom zbog velike vanjske površine i sadržaja kojeg nudi unutar kuće i van kuće.

Ispod kuće nalazi se vrt i vinograd s voćkama kojim možete prošetati kao da je vaš, ubrati svježe i zrele plodove direktno s drveta i jesti ih bez pranja, baš kao što su ove jagode s fotografije. Domaćini će vas i dočekati sa svojim domaćim vinom baš iz tog vinograda, a još neke lokalne okuse u kojima ćete moći uživati tijekom boravka dobit ćete na poklon.

Vani se nalazi i trampolin, tobogan i ljuljačke, a cijelom doživljaju pridonosi i vanjski bazen ispred kuće.

U samoj kući se još nalazi i finska sauna, hidromasažna kada, stolni nogomet, televizor, tablet i što se meni jako svidjelo crni dio zida u kuhinji s kredama pored njega pa je Noa mogao i crtati po zidu.

Vani se nalazi i roštilj, a vlasnica je posadila i svoje začinsko bilje koje vam može poslužiti za kuhanje i uživanje u doručku ili ručku na vanjskim terasama. Ptice i cvrčci se čuju u svakom trenutku – susjeda nema u blizini, sami ste, vi, vaši najdraži i ta priroda koja puni.

Na raspolaganju su nam bili i bickli s opremom, imaju čak dostupne i sjedalice za djecu, samo mi nismo bili u formi za bicikle i bajkovite brežuljke pa smo taj dio preskočili.

Kako smo u tom tjednu dolaska saznali da se u Međimurju održava i Urbanovo – po preporuci vlasnika posjetili smo neke lokacije i isprobali vina i lokalnu hranu. U vinariji Dvanajščak-Kozol isprobali smo ponuđeni menu kao i njihov muškat i rose koji su za svaku preporuku, dok smo u Restoranu Terbotz isprobali samo platu s pršutom od jelena te kobasice od vepra i jelena uz naravno nezaobilaznu gibanicu i sladoled od buče koji nas je oduševio.

Ono što nismo stigli obići je farma jelena koja se nalazi u blizini, doslovno ih ima oko 100, možete ih hraniti i dragati, a kasnije, ukoliko želite i kušati proizvode tog domaćinstva. U blizini se nalazi i Vinska kuća Hažić koju smo posjetili već prije pa se ovog puta nismo vraćali, ali svakako otići na degustaciju i isprobati njihov čips od jabuke.

U blizini su i Terme Sv. Martin, doslovno na dnu brijega, a u google upišite i Međerkin brijeg kao i mlin na Muri, sve se to isplati vidjeti.

Post ću završiti rečenicom koju mi je jedna Sabina napisala, rekla je ‘nekad je dovoljan pogled na fotografiju da duša pronađe komadić mira‘ – zato se nadam da ste vi preko ovih fotografija osjetili barem djelić ove bajke.

Međimurje se u svakom slučaju isplati istražiti.