Jedno od ljepših seoskih imanja na području Virovitičko-podravske županije nalazi se u malom selu Otrovanec.
Restoran i imanje u Otrovancu vodi Bernard Tkalčec koji je taj posao naslijedio od oca Branka, poznatog ljubitelja starina i vizionara kojemu Zlatni klas duguje svoj identitet.
Žele da se gosti kod njih osjećaju kao kod kuće, a upravo tako i je, mi smo tamo već kao doma. Svaku godišnjicu ili bitniju stvar u zadnjih skoro desetak godina slavili smo tamo, u prirodi, u hladovini stabala na dvorištu, uz njihovu domaćinsku priču.
Ovdje smo prvotno trebali imati i naše vjenčanje, ali tada još nije bilo smještajnih kapaciteta, dok danas pet godina kasnije ovdje možete spavati. Iz predivnih rustikalnih soba možete savršeno doživjeti ovaj podravski kraj i maglovita jutra nad oranicama.
Priča ovog imanja traje već više od 40 godina i nastavlja se i dalje graditi, kroz nove ideje i aktivnosti i zato se vraćamo, uvijek nas dočeka nešto novo.
Noa ovo mjesto zna po kućici na drvetu i zelenom kruhu, a ovdje imaju i mala jezerca s ribicama i djeca naprosto obožavaju doći ovdje.
Od sadržaja tu je igralište, onakvo na kakvom smo se mi igrali kao mali, možete jahati i konje ili ih samo gledati, možete se provozati starim džipom po cijelom imanju sve do Hlapićeve kućice. Hlapićeva kućica nalazi se na kraju imanja i tražite da vas upute ako niste sigurni jer se stvarno isplati vidjeti, tamo se nalazi i malo jezerce s još jednom kućicom, a usput ćete vidjeti i konje po livadi.
A tu je Pepeljugina kočija u obliku bundeve – sve su to detalji zbog kojih se gosti iz cijeloga svijeta vraćaju u Zlatni klas.
Što se tiče hrane ovdje možete pojesti domaću juhu od buče, zelene rezance, zelene mlince i zelenu pogaču od koprive, vruću zlevanku s domaćim pekmezom od šljiva i sočno meso ispečeno pod starom pekom.
Poznati su po zelenom – u svoja jela miješaju koprivu, a na imanju možete isprobati i njihov domaći sok od koprive. Tu je i pizza sa zelenim tijestom te zelene slatke palačinke.
Mi ovdje najčešće jedemo ribu, lokalnu riječnu ribu, često jedemo smuđa ili soma.
Osim klasičnog menija ako se ovdje zateknete nedjeljom dođite na njihov Podravsko-slavonski stol koji se poslužuje od negdje 12:00 do 15:00 h. Po osobi se plaća 100 kuna plus piće i možete jesti koliko želite. Postave švedski stol raznih domaćih jela poput bijelih žganaca, mlinaca, tu je i razno meso, ali i ponuda za vegetarijance. Prvo ćete na stol dobiti dva lonca juhe, onu klasičnu pileću s reznacima te jednu krem, npr. onu od buče sa zelenim rezancima, dobit ćete i zeleni kruh, a glavno jelo si birate sami. Uvijek se šale da treba napraviti barem par krugova oko stola dok ne napunite svoje trbuhe. Gratis su također i aperitivi te desert na kraju koji ili budu palačinke, štrudle ili kakva pita od sira, zavisi od nedjelje do nedjelje.
Mi smo na Podravskom stolu česti gosti, a pogotovo volimo doći zimi kad se unutra u restoranu upali velika peć koja grije i stvara topli ugođaj. Svi okupljeni oko stolova, lagana muzika, obitelj i pucketanje drva. Nekoliko stolica i fotelja oko peći za uživanje, baš onako s početka priče, kao da ste doma.
Ono što od nedavno nude kao dodatnu uslugu su i piknik košare. Sve što je potrebno da biste dobili svoju je najaviti se dan prije, ispuniti tablicu s jelima i pićima što želite u svojoj košari i to je to. Uz košaru dobivate i dekicu, sav pribor (koji je ujedno i biorazgradiv), vrećicu za smeće i sve potrebno za ugodan boravak u prirodi.
Uživati u pikniku možete i na samom imanju ili se možete odvesti negdje dalje na neku drugu livadu ili možda na Križnicu preko rijeke Drave.
Imaju i univerzalne košare koje pakiraju sa svojim domaćim jelima, ta se nalazi na mojim slikama.
Ovo je inače projekt koji su pokrenule dvije mlade dame iz Zagreba, a zove se Piknika. Spojili su nekoliko seoskih imanja diljem Hrvatske u priču s piknik košarama pa se tako i naš Klas našao u toj lijepoj priči gdje jedini u županiji nudi takvo iskustvo.
Svako imanje u svojim košarama nudi svoja jela s menija, a sve košare radio je Međimurje plet pa je tako i cijela priča dobila dodatnu vrijednost. Meni se to jako svidjelo tako da smo se prošli četvrtak popodne Vladimir i ja zaputili na piknik kod kućice, sami, napuniti baterije, jesti, ležati i gledati u nebo, to nam je bio plan i bome nam je bilo lijepo.
Polje s balama sijena pored nas, konji u blizini i plavo nebo iznad.
Ovo imanje je doista puno detalja i skrivenih kutaka za uživanje. Pravi je spoj gdje se prošlost nadopunjuje sa sadašnjosti i ako se poželite maknuti daleko od svih, otići usred ničega i jednostavno prodisati skupa s prirodom zaputite se ovdje jer od mene ide iskrena preporuka.
Uživajte u vikendu pred vama!
